O meni
Pravljenje dredova od 1998. godine do danas
Priča o tome kroz šta sam prolazio u periodu pravljenja svojih prvih dredova, pa drugih dredova. Kao i kako sam počeo da pravim dredove i drugima.

Oduvek sam hteo da napravim dredove i dugo sam pokušavao da ih napravim, ali bezuspešno. A svašta sam isprobavao, svašta su me ljudi savetovali, od gluposti da treba da grejem kosu/pramenove do toga da je mažem sa svinjskom mašću. Neko mi je spomenuo i da kosa treba da se tapira, ali nista od toga mi nije polazilo za rukom.

Pramen po pramen, uradio sam celu glavu. Trajalo je... dani su u pitanju, ali bitno je da sam uspeo. Nikad sretniji čovek na svetu !
Sam sam uspeo da napravim dredove. Najbolje dredove !!!
E onda su krenuli problemi. Sve je krenulo da se raspada. Prvo su krenule dlačice da štrče sa svih strana a onda su i celi pramenovi krenuli da se izvlače. Naravno panika me uhvatila. Kako da ih spasim?
To je sve krenulo da se dešava jako brzo. Mislim da nije prošlo ni tri nedelje. Te pramenčiće koji su se pojavljivali sam natapirao ponovo, ali dredove nije bilo šanse da dodatno natapiram. Dok se jos uvek držalo to zajedno, rešio sam da ih pomognem tako što ću uzeti iglu i konac, ušiti/opšiti dred, tako da stisnem malo kosu i ne dozvolim joj da ide kuda ona hoće. Računao sam da će joj to pomoći da se ućeba.
I stvarno mi je to rešilo probleme.
Uživam u njima, sve je super, medjutim prolazi treći mesec i kreću opet dlacice da ispadaju iz dredova i pojavljuje se nova kosa. Odlučan da uradim sve što treba da ih sredim, uzimam makaze i sečem sve dlačice koje nisu u dredu.
Rezultat = savršeno !

I tako se ja patim sa njima i sve prerasta u mučenje. Non stop dlačice štrče, konca u dredovima od silnih popravki je sve više, oni rastu a ja ne znam kako u korenu da ih ućebam... I baš sam se namučio taj period sa njima.
Izdržao sam šest meseci sa njima i onda su stvarno postali nemogući i rešio sam da se ošišam. To je baš bilo sucks ! Odmah sam se pokajao i zažalio što sam ih skinuo.
Posle šest meseci sam opet napravio dredove !

Ovaj put mi je kosa bila mnogo kraća. U međuvremenu nisam saznao ništa više o dredovima. Ali sam ovaj put znao kakve me sve muke čekaju i ipak sam ih opet napravio.
Natapirao sam pramenove, ošišao svu kratku kosu koju nisam mogao da uhvatim i tu kreće naše putovanje. Maj 2000.
Nisam ni razmišljao koliko ću ih nositi. Znao sam samo da moram da ih imam. Ovaj put, pošto mi je kosa bila kraća imao sam još više problema sa dlačicama koje ispadaju. Medjutim, nisam ih ovaj put šišao i nisam koristio iglu i konac. Kad se previše raspadnu ili dovoljno porastu, ja uzmem češalj, zabijem u dred i pomeram sve čvorove do korena. Dredovi su mi na kraju bili otvoreni, pa je ta opcija bila izvodljiva.

Sa heklicom sam postao sve veštiji i konačno se usuđujem da uradim krajeve. Zatvorio sam dredove od dole. Više nisu špicasti nego lepo ravni, a nisu odsečeni. Super izgledaju ! Znam da ću biti u problemu za neka tri meseca, kada mi dovoljno kose izraste u korenu, a ja ne mogu sa tapiranjem da popravim stvar jer su mi krajevi zatvoreni. I nema veze, svejedno to uradim, pa ću smisliti valjda nešto ili ću se ošišati ako ne bude drugog rešenja. I sve to bude ok kad hoćeš da bude ok.

"Matori, kako sređuješ dred u korenu, pošto vidim da su zategnuti ?"
Kaže dečko: „Ništa lakše, cap-cap i u 15sec mi pokaže kako se to radi“

Sa tim sam se nekako kompletirao i konačno bio u stanju da kompletiram sve drugare koje sam heklao istim tehnikama kao i sebe. Bilo je tu drugara sa svih strana i stalno se neko štrikao. Svako štrikanje je trajalo danima i sve je to bilo odlično zezanje. Putovao sam ja kod njih, oni dolazili kod mene, radili na festivalima...
Ne bih to menjao ni za šta !

Pravljenje dredova mi je uvek bio najomiljeniji hobi. Najviše uživam u tome. Znam koliko sam ih ja želeo i kroz koje sam sve muke prošao da bi ih imao, a sada mogu da pomognem nekome da ima odmah savršene dredove i ne prolazi kroz sve te muke.

Znači sve što je bilo potrebno je da se naviknu na dredove. Moja filozofija je da bi bilo lepo da svi naprave dredove na dva meseca. Znači ko god ima kosu dužu od 5cm da napravi dredove. E tada bi se zasitili toga i dredovi bi postali normalna stvar.
Ali dobro, danas 2018. Stvari su ipak malo drugačije. Dredovi su postali sastavni deo društva i ne predstavljaju nešto jako neobično. Uglavnom se neće ljudi okretati za dredovima i (ne)suptilno ih komentarisati tipa „vidi šta je ono na glavi... “.
U školama, od osnovnih do fakulteta, nisam čuo da je neko imao problem sa dredovima.
Takođe na poslovima, gde struka dozvoljava, nisam čuo da je neko imao problema konkretno zbog dredova.
Zaključak neki bi bio:
Volim dredove. Volim da ih pravim. Kada vidim osobu koja je u glavi dugo lomi DA ili NE dredovi, kako će izgledati, hoće li mi dobro stojati, šta ako pogrešim... Pa kada ih uradimo i vidim taj izraz na licu „uh kako je ovo bila dobra odluka !“ mi je najbolji osećaj ! Dredovi su frizura kao nijedna druga. Kao stalno je ista frizura, ali opet stalno se menja. Pored toga što raste u dužinu, menjaju usput i svoj oblik. Kako stalno otpadaju stare dlake i isto tako rastu nove, normalno je da neki dredovi postaju malo deblji, drugi malo tanji i tako se stalno menjaju. Rastu sa tobom i pritom su uvek malo bolji.